Danas je „zlatni standard“ intermitentna kateterizacija kojom se oponaša „prirodan“ "ritam pražnjenja mokraćnog mjehura.
CENTAR ZNANJA
MOKRAĆNI MJEHUR
Postupak samokateterizacije - uvod
Urinarna kateterizacija je pražnjenje mokraćnog mjehura pomoću katetera. Riječ je o postupku koji iza sebe ima dugu povijest i koji je prošao mnoge faze usavršavanja. Danas je „zlatni standard“ intermitentna kateterizacija kojom se oponaša „prirodan“ ritam pražnjenja mokraćnog mjehura.
Za intermitentnu samokateterizaciju prije svega je potrebna edukacija, dakle vaše upoznavanje s ovom tehnikom, za što su zaduženi zdravstveni stručnjaci. Također morate imati dobru kontrolu nad rukama, dobar vid i biti voljni obavljati samokateterizaciju.
Samokateterizacija i intermitentni kateteri
Uz poznavanje tehnike, za postupak je potreban intermitentni kateter kojih danas ima više vrsta, a često se dijele na obložene i neobložene. Kod neobloženih katetera potreban je vanjski izvor lubrikacije za cjevčicu, dok su obloženi prekriveni/presvučeni tvari za lubrikaciju. Primjer toga su kateteri s hidrofilnim slojem.
Hidrofilni sloj aktivira se u dodiru s vodom i ravnomjerno lubricira cjevčicu, stvarajući oko nje „meki omotač“ koji olakšava umetanje katetera i umanjuje potencijalnu iritaciju mokraćne cijevi.
Hidrofilni kateteri u pravilu dolaze s vrećicom sterilne vode koja služi za aktivaciju hidrofilnog sloja, zbog čega ne ovisite o izvanjskom izvoru vode za postupak samokateterizacije. Konkretnu vrstu, duljinu i promjer katetera koji ćete koristiti utvrđujete sa svojim liječnikom.
Za pravilan postupak kateterizacije potrebno je i neko sredstvo za pranje ruku poput sapuna. Uz to je potrebno osigurati i čist prostor koji vam omogućuje privatnost za vrijeme postupka samokateterizacije.
Ženskim osobama također može koristiti zrcalo kako bi lakše mogle pronaći ulaz u mokraćnu cijev (uretru).
Na kraju je potrebna i wc školjka ili urinska vrećica kako bi mokraća imala gdje otjecati za vrijeme postupka kateterizacije.
Zašto se razlikuju ženski i muški kateteri?
Zbog razlike u anatomiji između žena i muškaraca, razlikuju se ženski i muški kateteri. Ključna je razlika u dužini mokraćne cijevi. Kod muškaraca je ona duga 18-20 cm, dok je kod žena bitno kraća, tek 3-4 cm.
Zbog toga su muški kateteri duži od ženskih pa je i postupak kateterizacije u tom smislu nešto drugačiji. Također postoje i pedijatrijski kateteri koji su veličinom prilagođeni djeci.
Kako se izvodi intermitentna samokateterizacija?
Detalji konkretnog postupka samokateterizacije ovise o vrsti katetera koji se koristi. Međutim, općenite upute su u pravilu iste.
Za početak je neophodno da temeljito operete ruke i dobro ih osušite. Zatim opremu koja je potrebna za kateterizaciju stavite na čisto mjesto nadohvat ruku. Važno je oprati dio oko otvora uretre, odnosno glavić penisa. Za žene je vrlo važan smjer pranja koji uvijek mora ići od uretre prema anusu.
Tako se sprječava kontaminacija uretre mikroorganizmima koji se nalaze u ljudskom crijevu.
Kateter se vadi iz pakiranja i zatim nježno uvodi u mokraćnu cijev sve dok ne krene istjecati mokraća.
Pri uvođenju se koriste obje ruke.
Žene jednom rukom, uz pomoć kažiprsta i srednjaka, moraju raširiti stidne usne, dok drugom rukom zatim uvode cjevčicu. Slično tome, muškarci jednom rukom pridržavaju penis, a drugu koriste za uvođenje cjevčice.
Za muškarce je vrlo važno da kateter tijekom cijelog postupka drže samo za zaštitnu vodilicu – to štiti od kontaminacije cjevčice što reducira rizik od urinarnih infekcija.
Kako bi se postiglo potpunije pražnjenje, cjevčica katetera se pri kraju može i polako zarotirati/zakrenuti. Kada je pražnjenje završeno, cjevčica katetera nježno se do kraja izvlači iz uretre.
U slučaju trudnoće kod žena može doći do poteškoća u provođenju intermitentne kateterizacije. Rješenje se nalazi u iskušavanju različitih katetera i pozicija za postupak samokateterizacije.
Detaljnije upute za samokateterizaciju dostupne su na našem kanalu na YouTubeu.
Zašto je unos tekućine u organizam važan kod intermitentne samokateterizacije?
Premalo tekućine može pogodovati nastanku urinarnih infekcija. Isto tako, prekomjerni unos tekućine u tijelo može uzrokovati distenziju mjehura – njegovo prekomjerno rastezanje. Da bi se to spriječilo, važno je da u mjehuru ne bude više od 500 ml mokraće.
U pravilu se mokraćni mjehur prazni kada je u njemu oko 400 ml mokraće, zbog čega se unos tekućine usklađuje s ritmom intermitentne kateterizacije.
Na primjer, ako je ste unijeli u tijelo 500 ml tekućine od zadnje kateterizacije, tada je vjerojatno vrijeme za samokateterizaciju i pražnjenja mjehura. Važno je napomenuti da ova količina tekućine varira od osobe do osobe i da je manja u slučaju djece.
Primjeren unos tekućine u tijelo ovisi o više specifičnih čimbenika poput dobi, spola i masi tijela. Zbog toga se trebate savjetovati s liječnikom kako biste utvrdili optimalnu mjeru u svojem slučaju.
