URINARNI SUSTAV

Osobe s retencijom često nisu svjesne da im se mokraćni mjehur ne može isprazniti do kraja, što predstavlja opasnost po zdravlje i život.

CENTAR ZNANJA

MOKRAĆNI MJEHUR

Pretrage urinarnog sustava

Urinarna retencija nemogućnost je potpunog pražnjenja mjehura i može biti akutna ili kronična. Budući da je riječ zdravstvenom stanju koje predstavlja rizik za zdravlje i život osobe, potrebno ga je prepoznati i tretirati.

Urinarna retencija

Ako imate kroničnu retenciju, to znači da možete mokriti, ali ne možete isprazniti mokraćni mjehur do kraja. Često je slučaj da osobe s kroničnom retencijom nisu svjesne da nakon mokrenja u njihovom mjehuru ima još urina.

Retencija urina često se otkrije tek kada se pojave druge poteškoće vezane uz urinarnu inkontinenciju, infekcije urinarnog sustava, probleme s bubrezima, oštećenje mjehura i slično.

S obzirom na to da urinarna retencija može izazvati zdravstvene komplikacije, važno je da se savjetujete s liječnikom ako imate sljedeće simptome:

  • Osjećate da morate mokriti često, osam ili više puta dnevno;
  • Teško započinjete mlaz prilikom mokrenja;
  • Mlaz urina vam je slab i isprekidan;
  • Nakon mokrenja osjećate novu potrebu za mokrenjem;
  • Ustajete nekoliko puta tijekom noći radi mokrenja;
  • Imate naglu potrebu za mokrenjem;
  • Ne možete prepoznati kada vam je mjehur pun;
  • Imate dugotrajan osjećaj nelagode u području pelvisa (zdjelice).

U slučaju da liječnik sumnja na urinarnu retenciju, može vas uputiti na dijagnostički postupak.

Dijagnoza i pretrage

Anamneza

Vaš liječnik će možda već na temelju anamneze moći utvrditi imate li urinarnu retenciju. Osim uobičajenih elemenata anamneze, liječniku pri dijagnozi može pomoći i ako ste vodili ili vodite „dnevnik mokrenja“.

Fizikalni pregled

Prilikom fizikalnog pregleda utvrđuje se postoje li neurološka stanja koja bi mogla utjecati na vaše poteškoće s mokrenjem. Također mogu biti pronađene „mehaničke“ smetnje mokrenju poput benigne hiperplazije prostate.

Laboratorijski nalazi – npr. analiza urina i urinokultura.

Ultrazvučno mjerenje – neinvazivna metoda kojom se utvrđuje količina zaostalog urina u mokraćnom mjehuru nakon mokrenja. Mnogi stručnjaci se slažu da ostatak urina <100–200 ml ukazuje na prihvatljivu razinu pražnjenja mjehura.

Uroflow pretraga – još jedna neinvazivna metoda kojom se mjeri protok urina. „Obrazac“ protoka urina ne daje nužno dijagnostički uvid, ali slabiji protok može ukazati na poteškoće prilikom uriniranja. U tom smislu „uroflow“ je više „orijentacijska“ pretraga.

Druge invazivne urodinamske obrade – sveobuhvatna urodinamska analiza općenito je potrebna za utvrđivanje urinarne funkcije. Urodinamske pretrage najbolji su način utvrđivanja abnormalnosti mjehura i mokraćne cijevi prilikom faze istjecanja/pohrane, a također i prilikom mokrenja u slučaju neurogenog mjehura.

Stoga su katkada potrebne tzv. invazivne pretrage.

Na primjer, u svrhu pregleda jedan se kateter stavlja u rektum a drugi se kroz mokraćnu cijev uvodi u mjehur. Zatim se preko elektroda promatra aktivnost mišića zdjeličnog dna.

Za vrijeme pregleda, mjehur se puni fiziološkom otopinom i bilježi se vaš „osjećaj“ punoće mjehura i potrebe za mokrenjem. Kada više ne možete zadržavati urin, slijedi mokrenje u posebnu posudu. Pretraga omogućuje procjenu funkcioniranja mjehura, je li mjehur stabilan, postoji li curenje urina i je li normalno.

Upute za pripremu prije pretraga

  • dođite na pregled s punim mjehurom
  • ponesite sa sobom dnevnik mokrenja
  • ako ga koristite, ponesite sa sobom urinarni kateter koji vam odgovara.

Važno je također znati da se pretrage ne obavljaju u periodu mjesečnice ili dok traje infekcija urinarnog trakta.

Za osobe s ozljedom kralježnične moždine

Inicijalne urodinamske pretrage kod osoba s ozljedom kralježnične moždine trebale bi se izvoditi tek nakon faze spinalnog šoka. Preporučeni tretman za retenciju urina je intermitentna kateterizacija, a rijetko uporaba trajnog katetera.

Studije preporučuju: analizu urina svakih šest mjeseci, urinokulturu kada je osoba simptomatična, ultrazvučnu pretragu svakih šest mjeseci i urodinamsku obradu svakih 1-2 godine. Kod osoba s visokim tlakom detruzora obrada se savjetuje unutar 12 mjeseci.