CENTAR ZNANJA
MOKRAĆNI MJEHUR
ŽIVOT S KATETEROM: IZAZOVI U PROCESU PRILAGODBE
Iako se o tome rijetko govori, proces prilagodbe na život s kateterom može utjecati na emocionalno stanje. Značajan broj informativnih sadržaja fokusira se na tehničke aspekte procesa kateterizacije, dok se manje pažnje posvećuje utjecaju spoznaje o nastavku života s kateterom na emocionalno stanje pacijenta i njegovih najbližih.
Naš cilj u ovom članku je ukazati na važnost prihvaćanja života s kateterom, bez obzira na to je li prijelaz bio relativno lagan, s tek nekoliko emocionalno stresnih trenutaka, ili je on još uvijek u tijeku te poprima kliničke karakteristike anksioznosti ili depresije.
PSIHOSOCIJALNI ASPEKTI KATETERIZACIJE
Uobičajeno je da pacijenti u početku doživljavaju negativne emocije ili otpor prema korištenju urinarnog katetera. Kulturološki tabui koji se tiču pitanja privatnosti s obzirom na korištenje kupaonice mogu utjecati na vaš stupanj otvorenosti odnosno pojačati inhibiciju o neprikladnosti govorenja o svom stanju ili osjećajima. To je značajan čimbenik koji dovodi do društvene izolacije zbog potencijalne neugodnosti.
Štoviše, percepcija da kateter predstavlja prepreku u vašim odnosima s drugima te može dovesti do negativnog utjecaja na samopouzdanje i samopoštovanje.
Međutim, važno je konstantno imati na umu da su ovakvi osjećaji normalni i da će se tijekom vremena korištenja katetera njihov intenzitet smanjivati, te će pozitivnije gledanje na budućnost biti više prisutno. Kako se pacijenti prilagođavaju svojim novim rutinama i počinju osjećati i pozitivne strane katetera i partnera kojim se unapređuje kvaliteta života, velika većina tih negativnih osjećaja nestaje. Percepcija katetera se mijenja, i taj prijelaz je obilježen spoznajom da kateter umjesto tereta postaje alat.
uklanjanje stigme i rušenje mitova u vezi s korištenjem katetera
Korištenje katetera postaje lakše s vremenom kako stječete više prakse, čime vam cijeli proces ima sve manje nepoznanica. Međutim, problem koji se može zadržati jest kako pronaći način da razgovarate o svom stanju i kateteru sa svojom obitelji i prijateljima koji često nisu educirani o toj temi. Kada potaknete razgovor o svom stanju s drugima, uobičajeno je čuti određene predodžbe ili pitanja koje bi kod vas mogle pobuditi osjećaj neshvaćenosti. Budite spremni na takve reakcije svojom informiranošću, kako biste osigurali da vas vaši najmiliji bolje razumiju.
Neki od najčešćih mitova ili zabluda, odnosno predrasuda oko korištenja katetera s kojima se možete susresti uključuju:
Urinarne katetere koriste samo starije osobe.
Ljudi svih dobnih skupina koriste urinarne katetere za liječenje niza različitih zdravstvenih stanja, uključujući spinu bifidu, ozljede leđne moždine i stanja neurogenog mjehura. Naime, istraživanja pokazuju da postoji veća učestalost korištenja katetera među mlađom populacijom u usporedbi s osobama u
dobnoj skupini starijoj od 70 godina.
Ali, treba imati na umu da postoji značajna razlika između korištenja i života s trajnim kateterima koje većinom koriste starije osobe, od života s jednokratnim koji osiguravaju maksimalnu fleksibilnost i aktivni život.
Imati urinarni kateter podrazumijeva
ovisnost o drugima.
Tijekom vremena, većina ljudi s urinarnim kateterima nauči kako ih koristiti samostalno. Štoviše, upotreba katetera zapravo može pozitivno utjecati na pokretljivost i autonomiju osobe, smanjujući potrebu da se ovisi o pomoći drugih.
Također je ovdje riječ da većinom starije, zatim osobe smanjene motorike te ležeći pacijenti trebaju pomoć oko kateteriziranja dok ostali, pa čak i djeca mogu taj postupak izvoditi potpuno samostalno.
Korištenje urinarnog katetera čini vas
“drugačijim”.
Baš kao što neki ljudi koriste naočale, slušni aparat ili invalidska kolica, korištenje urinarnog katetera samo je još jedan alat za poboljšanje kvalitete života ljudi koji im omogućuje potpuno sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Jednakost znači prihvaćanje činjenice da svatko od nas ima različite potrebe, a korištenje katetera jedan je od načina na koji se one mogu zadovoljiti.
urinarni kateteri kod djece i adolscenata
Utvrđivanje dijagnoze koja podrazumijeva početak korištenja urinarnog katetera može biti posebno zastrašujući za roditelje djece i adolescenata, budući da se događa u širem kontekstu brzih fizičkih, psihičkih i društvenih promjena, koje i bez katetera često mogu dovesti do problema u komunikaciji.
Istraživanja su pokazala da se djeca često bore s prihvaćanjem i razgovorom s Vršnjacima o takozvanim “nevidljivim” problemima, što uključuje i korištenje Urinarnih katetera. Štoviše, pojačana usredotočenost na strah da će biti viđeni Kao drugačiji može dovesti do izbjegavanja u smislu sudjelovanja u društvenim
aktivnostima ili nastavka sudjelovanja u socijalizaciji, ali u tom slučaju uz nepravilno pridržavanje rasporeda kateterizacije.
I u slučaju mlađe djece i adolescenata, roditelji bi trebali težiti stvaranju sigurnog okruženja u kojem zabrinutosti i pitanja nisu nešto čega se treba sramiti. Prilikom prvog razgovora o kateterizaciji važno je naglasiti da kateteri nisu nešto što koriste samo starije osobe. Zapravo, to treba prikazati kao normalnu aktivnost, sličnu odlasku na toalet, samo na malo drugačiji način. Grupe za podršku pokazale su se posebno učinkovitima za adolescente tijekom rane prijelazne faze, budući da potiču osjećaj pripadnosti i pomažu u suočavanju s osjećajima da su različiti i/ili neadekvatni. U slučaju mlađe djece, važno ih je naučiti da osjećaj jake boli tijekom kateterizacije nije normalan.
U slučaju paralize zbog prirode osnovnog stanja, postupak kateterizacije bi trebao biti bezbolan, ali ni za druga stanja kateterizacija ne bi trebala biti povezana s značajnom nelagodom. Imajte na umu da ako djeca osjete bol tijekom postupka, trebali bi vas odmah obavijestiti kako biste mogli riješiti temeljni problem umjesto da nastavite s postupkom pri čemu se stanje može još dodatno pogoršati. Konačno, ako su vaša djeca dovoljno stara za samokateterizaciju, pokažite im ispravne postupke kateterizacije i objasnite im važnost pridržavanja navedenih postupka u održavanju zdravlja i smanjenju urinarnih infekcija.
zaključak
Pravilno izvođenje postupka kateterizacije mokraćnog, iz perspektive pacijenta ili roditelja djece kojima je usluga potrebna, manje je tehnički zahtjevno u odnosu na proces psihološke prilagodbe i prihvaćanja činjenice da se uobičajena, svakodnevna životna aktivnost sada mora izvoditi na drugi način.
Taj proces ovisno o različitim adaptivnim mehanizmima pojedinca može trajati različito dugo. Tuga, ljutnja, strah od stigmatizacije, promjene emocionalnog statusa na tom putu su normalna popratna pojava. Stručna pomoć u vidu savjetovanja s liječnikom obiteljske medicine, psihologom i drugim zdravstvenim profesijama ovisno o osnovnoj bolesti jedan su od mehanizama koji mogu pomoći na tom putu.
U svakom slučaju korištenje katetera poželjno je promatrati i kao postupak kojim se borimo protiv bolesti, i kao put prema povratku dotadašnjem načinu života i ispunjavanju postavljenih životnih ciljeva.
