G. ZLATAN NADVORNIK
Možete li podijeliti s nama kada ste dobili stomu?
„To je bilo prije otprilike godinu dana. Kod mene se to dosta brzo odvilo – u rujnu sam saznao da imam karcinom debelog crijeva, a u studenom sam operiran. Za mjesec dana će biti vrijeme da ponovo odem na ultrazvuk abdomena, kolonoskopiju i izvadim markere.
Prije nego što sam dobio stomu nisam imao pojma što je ona zapravo, iako ju je imala osoba u mojoj obitelji, moja teta. Znao sam da to postoji, međutim, tada uopće nisam o tome puno razmišljao.“
Je li Vam oporavak bio težak? Kako ste se nosili s promjenama?
„Ja sam vam tip koji uopće ne očajava, oporavak od operacije mi je poznata stvar. Dvaput sam operirao kralježnicu zbog sportskih ozljeda i imam umjetno koljeno. Ovo mi je šesta operacija tako da ja poznajem bolnicu, znam dobro što znači oporavak i nisam pretjerano strahovao. Ljudi su čak govorili ‘Ma Zlatan je čudan, njemu je operacija kao zubaru otići…’
Jeste li možda bili profesionalni sportaš?
Nisam bio profesionalni sportaš, ali sam se intenzivno bavio sportom – atletikom i ragbijem. Koliko god je sport zadovoljstvo i donosi mnogo sreće, toliko nosi sa sobom i drugih stvari. Nakon jedne operacije sam bio dva mjeseca u kolicima, tako da nakon takvog iskustva, stomu psihički uopće nisam doživljavao kao veliku zapreku.
Više mi je u početku predstavljala fizičku „gnjavažu“. Na primjer, ne mogu imati remen pa moram nositi hlače na naramenice. A vrećica i pločica također zauzimaju određeni prostor. Zato nakon operacije nisam mogao nositi nijedno odijelo koje sam već imao, već sam nosio hlače na proširivanje, dok je na primjer ženama s haljinama puno lakše. Nosio sam i pet mjeseci široki pojas za stomu, jedva sam čekao da to mogu maknuti. Iako zaista moram naglasiti da ništa od toga nisu nerješivi problemi, već stvari na koje se treba jednostavno naviknuti.“
Kako izgleda Vaš ritual zamjene sustava za stome? Je li Vam proces ispočetka izgledao komplicirano?
Vrlo sam se brzo navikao na pomagala, a kao najvažniju stvar bih istaknuo brigu za kožu. Prije operacije su mi sve lijepo objasnili i markirali, a nakon operacije mi je dolazila terenska sestra i učila me jer neke stvari nisam još znao. Uostalom nisam ni mogao jer tada nisam bio u potpunosti pokretan.
Mijenjam vrećicu čim se napuni do trećine ili polovine, nikad ne čekam da se u potpunosti napuni. Trudim se održavati higijenu što više mogu da mi koža ne bi previše patila. Imam takav ritam da ponedjeljkom i četvrtkom ujutro mijenjam pločicu, okupam se, onda nanesem sve proizvode za njegu kože i odležim tako pola sata. Tek onda stavljam puder, namjestim prsten i stavljam novu pločicu.
Čak me je i moja terenska sestra Tijana pozvala da mlađim sestrama kao živi primjer objasnim što točno radim, kako živim i kako se brinem za stomu. Njima sam također naglasio koliko je briga o koži važna.
Što se tiče zamjene pomagala, nama se u Zagrebu nedavno pojavilo još jedno pitanje – ono odlaganja vrećica za stome. Uputio sam upit Zagrebačkom Holdingu vezan uz nove službene vrećice za komunalni otpad. Budući da osobe koje koriste pelene imaju pravu na određenu količinu vreća koju dobivaju besplatno, upitao sam ih pripadaju li i osobe sa stomom u tu kategoriju.
Dobio sam odgovor da će se i nas uzeti u obzir u novom krugu pravila, tako da se nadam da ćemo i mi početi dobivati određenu količinu tih vreća jer pomagala za stome doista stvaraju dodatnu količinu otpada.“
Jeste li imali još nekih izazova vezanih uz stomu?
„Bilo je veoma teško dobiti potporu za osobe s invaliditetom na temelju stome. Socijalna prava su jako važna tema, a ljudi nemaju koga pitati o tome. Kako je nekada bio Službeni list, a danas Narodne novine, ja sam počeo malo „kopati“ po njima. Kada sam vidio da imam razna prava, nastavio sam ići tim putem, tako sada imam priznato 100% invalidnosti nakon stome i dvije operacije kralježnice. Trebalo je puno dodatnog istraživanja, ali to mi nije nikakav problem, volim biti na internetu i proučavati. I sam sam napisao 52 knjige i stavio ih besplatno na raspolaganje svima na portalu Issuu.
To je veoma impresivan opus, o kojim ste temama pisali?
Pisao sam o životu i običajima u Hrvatskoj, a posebno o gastronomiji. Po struci sam hotelijer, a radio sam u hotelima u Zagrebu, Puli i u jednom hotelu u Engleskoj.
Onda ste sigurno sakupili mnogo zanimljivih iskustava o kojima će mnogi ljudi uživati čitati. Znamo da ste i veoma aktivni u Udruzi invalida grada Zagreba. O vama smo čuli lijepe riječi i od drugih naših korisnika koji su nam rekli koliko su Vam zahvalni što ste im pomogli, ponajprije dijeleći s njima informacije koje ste prikupili.
„Da, bio sam veoma aktivan u Udruzi, čak sam nekada bio i član Savjeta. Sada mi je zbog operacije malo mirniji period, ne idem na sastanke kao nekada, ali tu sam za sve koji trebaju pomoć.
Ni sam nisam znao za sva prava koja imam kao stomaš. Imao sam pravo na invalidninu i prije zbog sportskih ozljeda, no za stomu sam posebno predavao papire. Nakon što sam prvi puta dobio odbijenicu, nedavno sam ipak primio rješenje od HZZO-a u kojem stoji da je svaka osoba koja ima stomu invalid 4. stupnja. Sada dobivam pomoć od Grada Zagreba i mjesečni doplatak za pomoć i njegu, a to veoma dobro dođe zbog svih dodatnih troškova koje stomaši zaista imaju.“
Drago nam je čuti da ste uspjeli dobiti potporu za osobe sa stomom, što je značajan dio naših korisnika prepoznao kao problem s kojim se susreću. Pridružujemo se njihovim zahvalama na Vašem angažmanu i htjeli bismo se pridružiti kao ruka pomoći.
Zato smo našu novu brošuru „Prava pacijenata sa stomom“ posvetili upravo toj temi. U njoj smo pokušali napraviti pregled prava s obzirom na zdravstvenu zaštitu, socijalnu zaštitu, prava radnika i ostale povlastice uz podatke o kriterijima za njihovo ostvarivanje.
Brošuru možete preuzeti na sljedećoj poveznici, a sve dodatne upite možete nam uputiti telefonski ili putem našeg obrasca za kontakt.
